Svet razbacan po ulici

Kako su lepi,
mali
i tužni
naši životi
razbacani po ulicama.

Kako smo
ni svoji
ni ničiji
dok vučemo kese
iz supermarketa
ili krišom plačemo
kraj ivičnjaka.

Kako smo
od musave sreće
do čela zamazani
kad nekada nas same
sunce ogreje na sred ceste.
Taj mali,
intimni ples
od uzbuđenja.
Trenutak
koji ti niko
ne može oteti.

Kako smo se zagrcnuli
svi bar jednom
od pretrpavanja utrobe
svim i svačim.
Još smeća
još tuđeg smeća,
još očaja,
još uzbuđenja,
još života
i još još još!
Dok ne presedne.
(I muka nam je svima svega.
al nećemo prestati.)

Kako je veličanstven
svaki trenutak
koji osećamo
u naježenoj koži,
vrelim očima,
razdrljenom srcu,
smrznutim kostima,
ispod pupka,
dole.

Kako je sve veliko.
I kako tužno,
tužno,
prolazno
i
malo.

Post Your Comment Here

Your email address will not be published. Required fields are marked *